counter hit make
uzgoj i odgoj lutaka

23.12.2009., srijeda

raskid srca

I am still here
leaning toward this machine

kontekst nas samo prigušuje, pa samo ovo: kukavički eskapizam je idoliziranje oronulih pijanaca. (krajnji eskapizam je postajanje takvim)
ne znam gdje se više prispojit za psihičko napajanje. razočarana sam sobom, vama, zakukuljenim si mozgom koji bojkotira "nastavak života", te je, nakon ne znam kakvog ključnog događaja odrastanja, odlučio odumrijeti, kroz jedan gangrenozni, no samozatajni proces. sram me pisati dalje. bojkotiram.

a sad, pijanac:
- 19:45 - °°° (10) - °° - °

06.11.2009., petak

I STILL HAVE A DREAM

dakle, tog čovjeka su superlijepilom pričepili licem za zid, bolničari u bijelom s mafijaškim ordenima nakon što pokrao mnogo novaca preko interneta. nakon toga ga je krvoločna gomilica njih kliještima štipala po koži, za to vrijeme je moja usnuta svijest emaptički doživjela njegovu kožu kao svoju i vrištala u kutu. njemu su radili ono što ja nisam mogla zanemariti jer je sve bilo u mojoj glavi, oči su već zatvorene, da bi se spasio moraš ih otvoriti. u posljednjem krupnom kadru sna vidjela sam njegovo isprano sivo lice sa šavovima oko očiju neobično spokojno. probudila sam se u 3 s jasnim optužbama spram premordijalne amigdale.
mislim da me kažnjavaju. ili je pouka priče: zarineš li ruku dublje, dodirnut ćeš nešto gnjecavo al ne nužno duboko.
- 17:53 - °°° (3) - °° - °

15.09.2009., utorak

ovo ide bolje ludim umjetnicima

mislim, nesanica zbog anksioznosti i pogubnog samopropitivanja, čemu je ishodište neki banalan tjelesni simptom.
ŠTO JE NAJGORE ŠTO SE MOŽE DESITI?
bježi nesanico s korteksa jer ćeš se skvrčit u kromanjonsku amigdalu.

- 02:03 - °°° (6) - °° - °

02.09.2009., srijeda

dr. do little

umijem voziti bicikl žmirečki s bolnim vratom kojeg pridržava nepostojani žarač, krošnjasto razapet između očnih arkada. pjesnički je to moment kad mrtav umoran kliziš po izbrazdanom asflatu a mali histerični psi laju iz petnih žila. u tvojoj glavi i eksplodiraju, čemu se nasmiješ. žmirečki.
opet nešto o glavi: sasvim je sigurna da je imala neku misao, samo je sad više ne prepoznaje.
- 19:41 - °°° (2) - °° - °

27.08.2009., četvrtak

nazdravo

kao u boljim starim vremenima sjedim s bocom vina među nogama i slušam smitce. ugrijem ga da se pjeni kao ljuto more, crveni pjenušac. od idućeg tjedna stupam u radni odnos i imam tremu od budućih kolega i svog zakržljalog, zapuštenog misaonog organa, zakukuljenog u odveć dječolikoj lubanji. postarala bih se nekim pogođenim detaljem, no imamo vremena za to. s 25 (bliže 26) ionako možeš izgledati samo starije ili mlađe (ne postoji izgled prikladan godinama) a potonje je ipak bolje. težina uspomena je ono što me čini nostalgičnom i oni scenariji koje smo mogli odigrati pa nismo. npr odustajanje od kineskog, a mogla sam biti u kini za kojom patim samo kad čujem da netko drugi u kini. kina, moja bivša odbačena ljubavnica i moj veleban ego. ne vidim budućnost, ali to je redu, nisam ju nikad vidjela niti ju naročito iščekivala, tek retrogradno mogu konstatirati da je bilo dobro
gle, i bi teksta
al nije to to bez sira i koje sirove opaske
ali možemo ubaciti žalobni stih
People said that you were virtually dead
And they were so wrong
u jednom trenutku se okus vina preobrazi o okus krvi iz porezanih usana, ali u razumnom omjeru, čaša naspram kapljice.
naime, što je sreća meni. kad u osvrtu na svoj skromni životić zauzdan u toru na farmi božjoj vidiš da je bilo ćaknutih i perverznih pustolovina. s tim da se sebi u ogledalu još uvijek možeš osmjehnuti s ponosnom čestitkom u očima. očekuje se da ljudi čine loše stvari, ubijaju druge, jer gamad jest potrebna čimbenička konstanta, i mnogo misaone industrije (pravo) opstoji na malignostih tih bića, ne različitih mnogo od nas koji se mogu (ne)licemjereno i pravedničko snebivati. hoću reći da te pustolovine budu gnoj na kojem možeš bujati u svim stremljenjima. ako nisu usrani gnoj, uveneš mnogo prije. recimo u dvadestima prije zaposlenja. moraš održati ranicu ili rascjep da održiš proces aktivnog rada na sebi. ne, to ti ne trebam, ne to nije kratkoročno evolucijski mudro, ali izvlači ljudskost. ako ne sumnjaš u sebe i zadovoljan si sobom, iskusio si najbolju, madam trousseau, verziju sebe, ali uz odmjereno samouništavanje stvaraš drugačiju psihološku mandalu. no to se događa isključavo spontano, bez planiranja i predumišljaja, pa ipak trebaš smoći snage da se prepustiš i vjeruješ
I've seen this happen in other people's lives
And now it's happening in mine

But that joke isn't funny anymore.

možda mi nije suđeno da više pišem monstruozne postove jer sam upoznala slijepo crijevo sebe, iscrpila tog lutka ljutka i raščetvorila ga i sad mi grlo zjapi za nekim drugim glasom.
a možda samo trebam sjesti za pravi kompjuter.

lyricsi su ovisnička tvar

I know it's over
And it never really began
But in my heart it was so real



smjestite se za bocu vina, namještajući mudro grlić boce i čekajte!
- 21:19 - °°° (1) - °° - °

11.08.2009., utorak

ovo nema smisla, trijezna sam

pa ništa onda.
- 17:42 - °°° (5) - °° - °

23.07.2009., četvrtak

sanax



šmrc. cat power iz 95.
vruće je. koža mi se isparava do unutrašnjih organa. kad izađeš u 3 popodne svijet je pun rorschachovih mrlja pa mi se učinilo da su čempresi dildači za anđele. silaze noću razoružanih krila. moj mozak treba domestos. protiv mrlja :(
- 10:03 - °°° (5) - °° - °

17.07.2009., petak

haj, i'm kirk!

reko brkonja bradonja u vlaku, s teškim juesej naglaskom. odmah sam se sjetila luckastog krka iz gilomorica pa mi on i njegova djevojka iznimno obilkovanjih listova nisu mogli ići na živce svojim juesej entuzijaznom. sitna duša i tijelo :(
zahrđale su mi sinapse. antidepresivna sredstva su im skresala oštrinu pa ih sad možemo zamisliti kao gnjecavu mrežu gigantskih trakavica koje se naočigled ŽVALE. neki ljudi su odlučili boriti se svojom prpošnom i dobrohotnom osobnošću koja ucjenjuje karmu, drugi parazitiraju u svijetu mašte na tašte.

računa li se ovo kao standardizirani post ili više ko post od postova? to zbilja je ko upravljanje ubojitim sredstvom AUTOMOBILOM. jednostavno više ne možeš stisnut gas, gas, na vas. zaboravila sam što sam htjela reći. aha, sad kad sam sajkolog koji uskoro ide privređivat vikendicu na otoku na sajkijatriju, moram biti bolja i praznija od svega što mi se više sviđa od ovog što sad predstavljam. ploču mogu mijenjati u tridesetima, iako s naboranim čelom i još prozračnijom glavom. u starosti se glava prazni na račun kože. pazite što mislite.

malo sam pobjegla od doma. dovoljna je bila jedna piva učast odbijanju da se spava sam da me usreći i osposobi za komuniciranje. ne mogu komunicirati i skroz sam kriva za to :( jučer sam progutala tabletu i vrpoljila se do 4. sad mi glava klopoće po prsnom košu od jednog extra strenght dutcht lagera.

alkohol me čini romantičnom odnosno usmjeruje (objektivizira, banalizira) prazninu.
- 02:31 - °°° (5) - °° - °

04.06.2009., četvrtak

moja aura teži celulitastu tonu.

ne da se osjećam ružno, glupo i loše, nego se osjećam degenerično i subhumano. čak i kad se osjećam zadovoljnom (obično kad dobijem neko pozitivno potkrepljenje izvana, što je izuzeto rijetko jer mi je snaga utjecaja nulta), imam osjećaj da sam druga vrsta. to su dani kad ti hitler nije više tako monstruozan, koliko ljudski, a ljudi su spremni na najgore. tko vam je gori, fritzl ili hitler? serijski ubojice s mommy issues su mi simpatični i atraktivni za proučavanje.
na svijetu ima toliko potisnute agresije, među ljudima, pa i između ljudi i zemlje s tektonskim oružjem, toliko da treba naći neki eskapizam. kad bih se bar mogla prepustiti neuroznanosti, filozofiji i književnosti te zaboraviti na ostalo, ponajviše na svoju trulu narcis stabljiku, preosjetljivu na druge trule narcise.
jeste li i vi svjesni svoje odvratnosti? skužila sam da me posebno iritira postojanje ljudi koji me podsjećaju na najgoru zamislivu sliku sebe. uglavnom pretenciozni kvaziumjetnici koji svoj neuspjeh i neostvarenost tumače neshvaćenošću, umjesto realnom osrednjošću.

danas sam vidjela svoju prijateljicu, obje smo se pogledale i nismo se prepoznale u prvim sekundama. mislim da smo se pogledale očima "druge vrste". neću biti patetična, više ciljam na sf.

serge mi je ovih dana totalni seks simbol. ne trebam više hentai. nosim košulju kao i on, samo je moja iz zare.
- 14:50 - °°° (10) - °° - °

27.05.2009., srijeda

znam. no i dalje mi se sviđa.

upravo sam skončala s terapijom koja me učinila otvoreno gnjevnim adolescentnom, koji besciljno sluša nirvanu obložen salom generated by podravka, slastičarski odjel. što i nije tako loše jer sam bila izgubljeni, tužni adolescent. nakon što sam drugi put pala vozački nisam napravila darmar i sjedinila se o tuđi trošak s ogradom, bez ograda, nego sam zaplakala. ali, loše je. jedva hodam ulicom ilicom. vukovarsku podnesem. osjećam svaki suvišni gram (od njih sedam tisuća) kao praskajući deformitet. iako, sad sam više nego ikad skulpturalna. ne znam to nositi. jedemu, najbolju liniju donosi anksiozni poremećaj! ujutro: tresavica u krevetu, nagon za riganjem pri vršenju nužde. hranjenje mačke, koju mrziš jer nije pokojni, vjerojatno tvoj posljednji mačak, sumnjivim konzervama.
nagon za riganjem dolazi dvaput. šetnja s majkom od koje se ne odvajaš jer ti je potrebna da te razuvjeri da se nećeš ubiti. žareće senzacije u tijelu prestaju jednom kad uloviš ritam. doručak koji nekako prožvačeš. onda čekaš što će biti ostatak dana, dronjku dana - scenarij se ponavlja. pokušavaš jesti, spavati. noći su mučne, jer opsesivne misli i dalje misle.

sad je gnjevni kurt spavao i jeo, čak i finiširao dipl1.doc ali je sve to nešto bezokusno i bljutavo, zapinje. osmijeh je isforsirano psihotičan, tko je mala ajkula??

ali skončala sam s terapijom, mogu pit party samo da si uračunam kalorije. pijem biljno, kažem si da je to skoro pa brokula,
lagano i razvijati emocije. u zadnje vrijeme to je zombi pravocrtnost, nema ekstaza kao ni kreativnih depresija. tablete se trebaju pit samo onda kad ne možete zaspati ukoliko kraj vas ne spava vaša mama, ili što god je nadomješta.
- 22:39 - °°° (8) - °° - °